Prvo jedan savjet: sa sobom uvijek nosite šibice ili upaljač, ali ih i na vreme obezbjedite od vlage ili mogućnosti da se pokvase (pad u vodu, kiša…). Šibice se čuvaju npr. u plastičnoj kutiji za film. Može poslužiti i bilo koji drugi vodonepropusni omot, pa čak i obična najlon kesa dobro (hermetički) zatvorena. Također, u to nepromočivo pakovane stavite i nešto od materijala za potpalu vatre (papir se ne preporučuje).
Pored spomenutog truda, evo šta još možemo koristiti za potpalu:
- suhe grančice jele, bora ili ariša (smolasto drvo koje se vrlo lako pali). Dovoljno je ponjeti par štapića dužine desetak cm.
- plastično staklo tj. "plestik glas", od koga se naprave pločice dužine 10cm i širine 3cm. Ove pločice se baš lako ne pale, ali zato dugo bezdimno gore (oko 5min) i ne može ih ugasiti vetar ili slaba kiša.
- unutrašnja guma (od bicikla ili automobila). Takođe se naprave trake sličnih dimenzija kao pomenute pločice. Kad se upale gore dugo, a plamen je otporan na vetar i kišu. Možete ih baciti i u snijeg - i dalje će gorjeti bez ikakvih problema. Čak i ako se pokvase nije problem upaliti ih šibicom ili upaljačem.
Upaljenu gumenu traku ili plastičnu pločicu bacite na snop spremljenih drva, i upalićete logorsku vatru i po vjetru, i po kiši, i po sneijgu…
Za potpalu još možete koristiti lišajeve, suve vlati trave, napuštena ptičja gnezda, suvu balegu, brezovu kora, smola, vuneni konac… Za loženje vatre koristimo cjepano drvo jer bolje gori od cijelih oblica sa korom. Korjenje drveta daje jaku toplotu. Ne upotrebljavajte grane koje su ležale ispod opalog lišća jer su one već trule i loše gore. Suho drvo i suve grane, naravno, najbolje gore. Drva koja lako gore su: javor, breza, hrast, grab, crvena bukva, zimzelen i beli glog. Da plamen ne bi bio veliki i da ne biste često ložili vatru, najbolje je u nju stavljati debele balvane ili panjeve.
0 komentari:
Objavi komentar